Tekst koji je šokirao Evropu: Federer i Nadal nisu bježali od bombi kao Đoković

Novak Đoković je konstantno na udaru zapadnih medija, a naročito onih iz Britanije, ali je “Fajnenšl tajms” stao u njegovu zaštitu u autorskom tekstu.

U tekstu kolumniste Janana Ganeša se pravi poređenje odrastanja trojice najvećih igrača današnjice.

– Nigde ne piše u biografijama da su Rodžer Federer ili Rafael Nadal preživjeli NATO bombardovanje. Novak Đoković je imao 12 godina dok se krio od bombi i to će pamtiti cijelog života – navodi se u pomenutom tekstu.

Kolumnistu uglednog lista buni i to što uprkos dostignućima Novak ne dobija adekvatno poštovanje.

– Đoković će eventualnim osvajanjem US opena ispisati tenisku istoriju, ali niko mu se ni približno ne divi zbog toga, iako se nalazimo u njegovoj eri. To je za mene misterija – stoji u tekstu.

On međutim vjeruje da je glavni razlog to što je upao u eru dvojice velikih rivala i preuzeo svjetla pozornice.

– Đoković se pojavio i prekinuo glamuroznu žurku Federera i Nadala. Ali, ne vidim kako je to gore od onoga kada se pojavio Nadal i prekinuo dominaciju Švajcarca? Gledajući po stilu, rekao bih da je Novak bio manji šok. Špancu su to sve zaboravili, dok Đokovića prihvataju kao nužno zlo – stoji u tekstu.

On za to krivi teniske fanatike, ali smatra da je Novak najzanimljiviji od sve trojice.

– Đoković je najzanimljivija ličnost od te velike trojke. Voli da uči, govori više svjetskih jezika. Ima svoja pravoslavna vjerovanja i rituale, bez obzira na to da li njegovu dijetu i ishranu nazivaju kvantna fizika.

Mržnju prema Đokoviću je uporedio sa onom iz filma „Roki 4“.

– Njegovi kritičari ne razumiju čak ni one prave mane. To što su gledali film „Roki 4″, pa misle da svi ti sportisti slovenskog porijekla imaju tu izraženu hladnoću i ponašanje nije tačno, čak je potpuno suprotno. Čovek koji pokazuje veliku zahvalnost i povezanost sa svojom dušom ima otvoren, a ne zatvoren način razmišljanja.

Za kraj teksta, još jednom se podsjeća u kakvim su uslovima odrastali.

– A, ako je on kao ličnost nešto što ih nervira, onda ne treba da zaborave kako je bilo devedesetiih u Bazelu ili na Majorci, a kako je bilo u Beogradu – zaključuje se u tekstu.