PRIČA OD KOJE ZASTAJE DAH Tri godine bio u samoizolaciji zbog sna o Igrama

Ali Džavad bivši je svjetski prvak u dizanju tegova, ali najtežu borbu vodio je s vlastitim tijelom. Ovaj samozvani ratnik bio je na ivici smrti zbog Kronove bolesti, a posljednje tri godine se samoizovao kako bi bio siguran da će moći nastupiti na Paraolimpijskim igrama u Tokiju.

– Ovo je vjerovatno najintenzivniji ciklus koji sam ikada prošao u smislu korištenja svake trunke fizičke, mentalne i emocionalne energije samo za kvalifikacije. Posljednje tri ili četiri godine s Crohnovom bolešću i mojim zdravstvenim stanjem bile su mi najteže u životu – kaže 32-godišnji Džavad.

Rođen je u Libanu bez dijela nogu ispod koljena. Njegova se porodica zbog sukoba s Izraelom preselila u Veliku Britaniju kad je bio dijete, ali Kronova bolest je bila njegov najveći izazov. Noć prije debija na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine se razbolio od simptoma sličnih gripi i proljeva.

Pretpostavio je da se radi samo o želučanim tegobama, ali po povratku u Veliku Britaniju simptomi su se pogoršali.

– Previjao sam se od bolova, ponekad bih se onesvijestio. Nisam mogao jesti, vidio sam krv u stolici, izgubio sam oko 12 kilograma u otprilike dva mjeseca i znao sam da nešto ozbiljno nije u redu – govori Džavadza BBC.

Odvezen je u bolnicu i dijagnostifikovana mu je Kronova bolest, doživotno stanje koje uzrokuje upalu probavnog sistemau, što dovodi do iscrpljujućih grčeva u želucu i umora. Bolest je sputala njegovu karijeru. Rasplamsala bi se kad je želio da trenira, dovodeći pod upitnik njegove planove. Krenula su i pitanja porodice i trenera o tome da li je došlo vrijeme za povlačenje. I 2009. godine učinio je upravo to. S 19 godina proveo je šest mjeseci na oporavku, ali nije se mogao kloniti sporta. Koketirao je s veslanjem i stonim tenisom, ali mu je dizanje tegova bilo u srcu.

Kad je imao 21 godinu, doktori su mu rekli da mu je potrebna hitna sedmosatna operacija za uklanjanje dijela upaljenog debelog crijeva. Rečeno mu je da pripremi prijatelje i porodicu za najgori ishod. Na sreću, preživio je i počeo razmišljati o Londonu 2012., gdje je završio na četvrtom mjestu, a zatim je četiri godine kasnije osvojio srebro.

Zbog bolesti je znao da mora učiniti nešto drastično kako bi učestvovao na odgođenim Igrama u Tokiju i rekao je: – Morao sam se izolovati na oko tri godine.

Kad je ovaj proces počeo, nije znao da će ga ostatak svijeta slijediti zbog širenja covida-19 2020. godine. Odluku je donio nakon što mu je doktorrekao da su lijekovi prestali djelovati i da postoje samo dvije mogućnosti – operacija, hemoterapija ili nastavak borbe pod vlastitim uslovima.

Jedna mogućnost bila je ugradnja stome – otvora u koji ispušta otpad iz tijela – a druga pokušati s terapijom matičnim stanicama, koja bi uključivala agresivnu hemoterapiju. Dok je odmjeravao mogućnosti, najavljeno je da će Olimpijske i Paraolimpijske igre biti odgođene za godinu dana. Džavadova odluka je pala – htio je prvo u Tokio.

– Nisam mogao prihvatiti da neću ni pokušati. Svaki dan je bio borba. Morao sam živjeti vrlo strogim načinom života kako bih to izveo. Jedini način da se pokušam kvalifikovati bio je da pokušam kontrolisati sve varijable – objašnjava.

Od pomne pripreme hrane do izbjegavanja prijatelja i porodice, izolacija je pomogla u upravljanju bolešću. Dodatna godina za pripreme, koju je donijela globalna pandemija, takođe mu je išla na ruku.

– Nikad ne bih uspio da su Igre održane 2020, a dodatna godina mi je omogućila da se bolje pripremim – dodao je Džavad.

S obzirom na to da je održano tek nekoliko kvalifikacija, Džavad je morao dobro da isplanira nastupe i nije se zadovoljio ishođenjem pozivnice.

Pozvan je u britansku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u para-dizanju tegova u Tbilisiju u Gruziji u svibnju ove godine.

– Odlaskom u Tbilisi bio sam pred završetkom paraolimpijske karijere jer nisam bio ni blizu kvalifikacija, nisam bio ni blizu osam najboljih i tijelo mi nije davalo ono što sam želio – kaže Džavad.

Bio je taktičan, računajući koliko se minimalno mora podići da bi se plasirao u Tokio, bez pretjerivanja, a to se isplatilo posljednjim mjestom koje vodi u Japan.

– Znam da ovo zvuči pomalo čudno, ali to je vjerovatno bila najbolja izvedba u mom životu iako je bila 30 kilograma ispod mog najboljeg rezultata. Kad sam došao do nastupa u Gruziji, već to mi se nekako činilo kao medalja, a dolazak u Japan vjerovatno je najveće dostignuće u mom životu – objašnjava Džavad, čiji je nadimak „Sniježni čovjek“ zbog njegovih proslava skokovima koje su postale viralne na društvenim mrežama.

Ne želi da ga pamte po medaljama, nego prelaženju svake prepreke

– Medalja nikada neće predstavljati koliko sam uložio u proces. Ovaj put sam doslovno uložio dušu u ovaj ciklus – istakao je britanski paraolimpijac.

*Priča je na BBC-ju objavljena uoči Džavadovog nastupa na Paraolimpijskim igrama, na kojima je zauzeo šesto mjesto.

– Veliko šesto mjesto, tako sam ponosan na sebe što sam uopšte došao ovdje. Cijelo vrijeme sam govorio da mi cilj nije medalja. Došao sam tu nakon pet godina borbe s komplikacijama sa bolešću. Bolest sam izgurao do ljudskih granica, nikad prije viđenih, i odradio sam proces do kraja bez obzira na ishod. Već time sam pobijedio, i to pod svojim uslovima – napisao je nakon nastupa na Instagramu.