KOŠARKAREGION

SNM na promociji knjige Svetislava Pešića: Vratio sam se da nas opet počnu poštovati

Knjiga “Moja igra – moj put” trofejnog košarkaša, trenera i selektora muške reprezentacije Srbije Svetislava Pešića promovisana je danas u hotelu Kraun Plaza.

Na promociji su prisustvovale brojne legende među kojima su bili Vlade Divac, Dejan Bodiroga, Dino Rađa, Božidar Maljković, Željko Obradović, Dejan Radonjić, Dejan Tomašević, Nenad Krstić, Milan Gurović, Predrag Danilović, kao i veliki broj ljudi iz sportskog svijeta, a sam događaj izazvao je i veliku pažnju medija.

– Uvek sam kao trener razmišljao da moj posao nije samo da treniram ekipu, da pobeđujem, uvek sam mislio da mi treneri imamo obavezu da znanje podelimo sa kolegama. Ta ideja se stvorila odavno u meni, da svo to iskustvo, uspehe, razočarenja pretočim u jednu knjigu – rekao je Pešić.

Peđa Stojaković se kratko obratio i čestitao svom velikom prijatelju na objavljenoj knjizi i poželio mu sve najbolje sa reprezentacijom.

 Čestitam mom velikom prijatelju na napisanoj knjizi. Podelio je sa nama korisne detalje, kako se dolazi do uspeha, a po mom mišljenju je najvažnije kako se stvaraju mladi igrači. Takođe bih poželeo Kariju i reprezentaciji sve najbolje i puno uspeha – kratko se putem video poruke.

Svi nam zavideli, zato sam se vratio, da nam opet zavide

Tvorac generacije iz Bormija 1987. godine otkrio je zašto se vratio.

– Bila je stara Jugoslavija, imali smo ogromnu podršku klubova. Bio je mukotrpan rad, ali to su isto bili izuzetno talentovani igrači. Na neki način jeste, jer je tako bila i selektirana reprezentacija. Spoljnu liniju smo imali i po fizičkim predispozicijama, bili su momci koji su imali sve što je trebalo, pobedili su sve. Sva prvenstva smo osvojili, u pripremama za Bormio smo igrali sa seniorskim reprezentacijama, što se malo zna i ističe, i sve smo pobeđivali. Tako se razvijalo samopouzdanje. Svi su nam zavideli i bilo bi dobro da nam zavide i danas. Ne da nas cene, nego da nam zavide. Zato sam se i vratio – poručio je legendarni stručnjak.

O pobjedi nad Amerikancima

– Ja sam bio trener te ekipe, kad je počela utakmica, tu su igrači i treneri. Kada je počela utakmica pitam se kako ćemo mi ove da dobijemo. To je atletika, brzina, skok, tehnika… apsolutno ne veruješ. Ali ti si tu, imaš neki plan na koji možemo da se držimo nekog plana. Mi treneri ne apladuramo kada naši igrači postignu koš, već se držimo plana. Divac je tada odigrao najbolju utakmicu u životu – rekao je Kari, a na to se nadovezao Divac.

Gledao je malo mojih utakmica – počeo je šalom, a zatim nastavio.

– Nije Kari insistirao da se vratim zbog Angole, jer se računalo da ćemo igrati sa Amerikancima, planirali smo da bude finale, bilo je četvrtfinale, na kraju smo uspeli da ih pobedimo. Videli smo neke njihove slabosti, kada kreneš na utakmicu igraš da dobiješ, kada smo videli da smo tu, više nije bilo povratka. Svi su dali svoj doprinos. Jeste bio veliki uspeh dobiti Amere, izbaciti iz borbe za medalju i na kraju osvojiti svetsku titulu – naglasio je.

– Mnogo je bilo zahtevno, jer i pre Indijanapolisa smo imali F4 sa Panatinaikosom u Bolonji koji smo osvojili. Posle te sezone, koja je bila iscrpljujuća, slede pripreme sa reprezentacijom, pa Indijanapolis, veliki uspeh, posle toga dolazi Kari i kaže imamo tri dana, moramo da idemo u Barselonu. Posle takvog uspeha očekuješ da podeliš uspeh sa narodom, ali i to pokazuje koliko je Kari bio posvećen. Došli su novi igrači, Barsa je 7 sezona imala neuspehe na F4, bio je veliki pritisak da moramo odmah da osvojimo, jer je F4 bio u Barsi. Ali uspeli smo u tome zajedno, jednim timskim radom, posvećenošću i osvojili smo sva tri trofeja te sezone – naglasio je Bodiroga.

Marko Pešić je sa reprezentacijom Nemačke upravo u Indijanapolisu došao do bronze. Opisao je kako se osećao na postolju uz oca koji je bio sa zlatom.

– Vidim i Dino je tu, istina je da sam ja bio sa njima još kao dete sa tom generacijom, oni su mislili da ja prenosim informacije, kada su shvatili da ne prenosim, onda su mi sva vrata otvorena. Zbog svih dešavanja koja su se desila u Jugoslaviji devedesetih, naređeno mi je da uzmem nemački pasoš, jer jugoslovenski više nije važio, a živeli smo u Nemačkoj. Taj san da igram za našu reprezentaciju nije mi se ostvario. Kasnije kada sam sa reprezentacijom Nemačke ostvario te uspehe, u tom momentu se neki moj drugi san ostvario, posle sam izgubio neku veliku motivaciju, posle toga sam prestao sa karijerom, jer je to bilo ispunjenje mojih dečačkih snova.

Interesantno je da se putem video poruke obratio i Nemanja Bjelica, koji se selektoru stavio na raspolaganje da igra za reprezentaciju.

– Srećan sam što ste preuzeli reprezentaciju, nadam se da ćemo se videti ako zaslužim poziv – bila je poruka Bjelice koji je čestitao Kariju na objavljenoj knjizi.

– Mladi igrači su kao trska koja brzo izraste, ali se brzo i lomi. Zato mislim da je trener tu najvažniji, on je okružen ambicijama, roditeljima, mediji takođe vrše pritisak, moć agenata se povećava u moderno doba. Svi mladi igrači, oni ponekad ne znaju ni koga da slušaju, jer bi svi želeli što pre da od njih naprave i igrača i ličnost. To je dug put, proces i jedno uzajamno veliko poverenje. Bez toga uspeha nema – istakao je Pešić.

Prikaži Više

POVEZANI ČLANCI

3 Comments

  1. Povratni ping: street name drug molly,
  2. Povratni ping: 다시보기티비
Back to top button