Životna drama NBA asa: Bejns nađen u lokvi krvi, život mu visio o koncu

NBA centru australijske reprezentacije Eronu Bejnsu život se pretvorio u pakao tokom utakmice protiv Italije na Olimpijskim igrama u Tokiju.
“ESPN” je objavio do sada neispričanu priču sa tadašnjim košarkašem Toronto Reptorsa koji je nekoliko mjeseci nakon Igara ispričao šta mu se desilo u naizgled bezazlenoj situaciji.
U pitanju je duel u Saitami protiv Italijana, veoma neizvjestan i vrlo bitan na putu ka konačnom osvajanju olimpijske medalje za “kengure”.

Nužda je potjerala Bejnsa u toalet negdje između treće i četvrte četvrtine. Odatle se nikada više nije vratio na parket.

Jedan od članova stručnog štaba krenuo je po njega, kako bi vidio šta je sa njim i pronašao ga je kako u krvi leži na pločicama, sa dvije duboke ubodne rane u gornjem dijelu ruke.

Pojurili su timski doktor i ljekari iz dvorane. Bejns nije mogao da ustane i bio je potpuno van sebe, ošamućen. Ležao je glavom okrenutom ka pločicama.

Nije umio da kaže šta mu se desilo jer se ničega ne sjeća nakon ulaska u svlačionicu, a potom i toalet, osim što se požalio da je ta prostorija bila neuobičajeno udaljena.

Pokušao je da ustane i konačno ode do toaleta gdje je najprije i krenuo, ali je odmah pao. U potpunosti je izgubio mogućnost hodanja.
Odmah je krenula istraga, a jedan od mogućih zaključaka je da je Bejns pao i udario u dvije kuke za peškire na zidu pored kog je pronađen.

Prebačen je u jednu japansku bolnicu, gdje su pojedini doktori čak rekli da će zauvijek ostati paralizovan. Bolovi nisu pretajali.

– Najusamljeniji trenuci mog života bili su ti dani u bolnici. Smjenjivali su se intervali kada sam bio pri svijesti i kada sam ostajao bez iste. Razmišljao sam o životu i plakao – počeo je priču Bejns i napomenuo da je i njegov ujak Džon prije 10 godina doživio nesreću usljed koje je i dalje kvadriplegičar.

Bejns je na istom tom olimpijskom turniru, u meču protiv Nigerije, doživio težak pad na glavu i vrat prilikom zakucavanja zbog kog je mnogo prije kraja završio susret.

– Ne znam tačno šta se desilo. Neurolozi nisu sigurni šta je tačno uzrok. Ali bio sam u ozbiljnim bolovima poslije tog pada. Bio sam baš pod bolovima i bili su mi potrebni lijekovi – rekao je Bejns.

Potom je tri dana kasnije pao i u kupatilu, što je za čovjeka od 208 centimetara i 118 kilograma ozbiljna stvar.

Nije isključeno da su ta tri događaja usko povezana, ali nakon trećeg i pada u toku meča sa Italijom, više nije mogao ni praznu flašicu vode da podigne.

– U roku od pola časa moje stanje počelo je naglo da se pogoršava. I dalje sam se nadao da ću igrati sljedeću utakmicu. Doktori su smatrali da sam lud. I dalje ne mogu da shvatim sve što se dešavalo tih dana – prisjeća se Bejns.

Pune dvije nedjelje je ponovo učio da stane na noge. U početku su terapeuti to činili umjesto njega, jer je bol bio nepodnošljiv.

– Nisam mogao da se nosim sa tim. Bila je to nevjerovatna kombinacija, kao da gorim i da me neko bode istovremeno. Stalno sam koristio lijekove protiv bolova, ali bi me isti odmah oborili, zbog čega sam morao da pravim tajming kada ću da pijem lijekove, kako ne bih propustio utakmice. Ljekarsko osoblje u Tokiju pokazalo je veliku privrženost i spremnost da pomogne – naglasio je.

Australija je pobjedom nad Slovenijom poslije neizvjesne završnice konačno uspjela da probije barijeru četvrtog mesta i osvoji medalju.

Bejns je plakao u bolničkoj sobi (potpuno sam jer su u Tokiju tokom pandemije striktna ograničenja) kada je spiker u dvorani izgovorio njegovo ime.

Ljekari su mislili da plače od bolova, pa su pojurili da mu daju neophodnu terapiju. Sljedećeg dana u posetu su mu došli Metju Delavedova i Nejtan Sobi, koji je glumio doktora (u posjetu su smjeli samo jedan igrač i timski lekar).

– Ta prva posjeta bila je prilično emotivna. Prošli smo tako dugačko putovanje, a Aron je bio dio cijelog procesa. Bili smo svi u suzama. Ne želim da pravim sebi problem sa japanskim vlastima, ali drago mi je što smo mogli da uđemo i vidimo ga – kaže Delavedova.

Tek 11. dana boravka u bolnici je Bejns pokazao znake napretka, što je odmah podijelio sa suprugom Rejčel i djecom preko poruka.

Kući u Brizbejn se vratio specijalnim avionom gdje je osam sati morao da bude vezan za krevet i pod anestezijom.

Potom je u bolnici proveo još mjesec dana, kada je konačno počeo da hoda samostalno, ali ne i potpuno normalno.

Nekoliko mjeseci kasnije čak je i protrčao, a nedavno je prvi put od utakmice sa Italijom uzeo loptu u ruke. Do sada nikome nije pričao šta se zaista desilo.

– Sada ljudi ne bi znali da mi se bilo šta dogodilo. Mnogo sam napredovao tokom posljednjih šest meseci – ističe Bejns i ne odustaje od povratka na NBA parket:

– U NBA sudije sada dozvoljavaju više kontakata pod košem. Sada sve to izgleda mnogo zabavnije. Takvu košarku igrao sam dok sam odrastao i zato želim da se vratim. Ne znam gdje će me put odvesti, ali želim da budem dio NBA priče – zaključio je Eron Bejns.

Posljednju NBA sezonu igrao je u dresu Toronto Reptorsa, gdje je 2020. godine potpisao dvogodišnji ugovor vrijedan 14.300.000 dolara. (B92)