Dajana Bošković: Tati Ljupku najteže padaju naši porazi

Dođoh, vidjeh, osvojih, odoh. Tako bi se u najkraćem mogla opisati misija Dajane Bošković u Crvenoj zvezdi kojoj je značajno pomogla da osvoji duplu krunu, a već od septembra će ponovo put Kine gdje nastavlja karijeru.

Najstariji član sportske porodice Bošković, koja je već godinama ponos svih nas, nije pogriješila kada je odučila da se na kratko vrati u srpsku odbojku. Beograđanke su prvo osvojile Kup, a potom i prvenstvo, pa se može reći da je sjajni korektor bez greške ispunila ono što se od nje očekivalo.

– Kada sam čula da postoji opcija da dođem u Zvezdu priznajem da sam bila malo skeptična, jer sam godinama u inostranstvu. Ipak, prihvatila sam poziv i sve je ispalo savršeno. Zasluženo smo osvojile oba pehara iako je ekipa Uba u finalu bila vrlo nezgodan rival. Gubile smo sa 1:2, ali smo uspjele da preokrenemo – rekla je Boškovićeva za “Glas Srpske”.

Kako je od malih nogu vatreni navijač Zvezde dugo će pamtiti izlazak ispred najvatrenijih navijača na Sjeveru pred fudbalski derbi sa Partizanom.

– Uh, izašle smo i iznijele oba trofeja te dobile ovacije. To treba doživjeti. Divno je kada vam skandira desetine hiljada navijača – naglasila je Boškovićeva.

Zbog najbolje odbojkašice svijeta Tijane, te Dajane i njihovog brata Vuka koji igra zapaženu ulogu u dresu košarkaša banjalučkog Borca, sport je u domu Boškovića u Bileći prva tema. Otac Ljupko prati apsolutno sve, a ponekad mu trebaju i dva televizora kako bi ispratio djecu.

– Ako se desi da igramo u isto vrijeme nas dvoje ili troje, vjerovatno prebacuje i najviše gleda onog kome ide najbolje ili prebaci na nešto treće. Vrlo je emotivan, mnogo se nervira i čini mi se da mu naši porazi teže padaju nego nama samim. Majka Vesna je dosta mirnija. Gleda i ona sport, ali dosta staloženije podnosi naše uspjehe i neuspjehe – prenijela je Dajana atmosferu iz kuće ponosnih roditelja.

Potom je otkrila dešavanja tokom finalne serije Zvezde sa Ubom.

– Kada smo izgubile drugi meč zaredom nisam se čula sa tatom. S obzirom na naše temperamente vjerovatno je tako bilo bolje, pa smo se onda ispričali kada smo izjednačile na 2:2 i naravno nakon osvojene titule – kroz osmijeh je rekla Boškovićeva.

Ipak dodaje da sve troje imaju ogromnu podršku i majke i oca. Dajana i Tijana su maloljetne prešle da žive u Beograd, a Vuk je već nekoliko godina član omladinskih kategorija Igokee:

– Ni nama ni njima nije bilo lako, ali za sada sve ide pravim tokom. Samo da nastavimo ovako.

Biti sestra najbolje na svijetu velika je privilegija, ali umije da bude i teret kao što je to bio Dajani dok je bila mlađa.

– Na sreću, brzo sam shvatila da ne mogu biti kao ona, jer se neko takav rađa jednom u ko zna koliko godina. Ne gledam to kao teret i pritisak na sestru koja mi je najbolja prijateljica, slažemo se i podržavamo. Ja sam njen najveći navijač, a ona moj – naglasila je Dajana.

A brat…

– On je za nas još mali iako ima 19 godina. Ne razumijemo se toliko u košarku, ali mu dajemo savjete kako da se se ponaša, da ima veliku radnu etiku i da ne žuri. Mislim da je to dobra odluka što je ovu sezonu na pozajmici u Borcu iz Igokee jer je dobio veću minutažu što je u njegovim godinama najvažnije. Bio je sjajan i na završnici juniorske ABA lige… Ima dobre predispozicije i nas da ga podržavamo, pa je sve na njemu. Neka radi i trenira i sve će doći – zaključila je Boškovićeva.

Zlatna liga

Za razliku od Tijane, koja nastupa za reprezentaciju Srbije, Dajana je član najboljeg tima BiH i trenutno je na pripremama za prilično dugo takmičarsko ljeto.

– Počinjemo takmičenje u Zlatnoj ligi krajem maja, zatim slijedi kraća pauza pa kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Već smo počeli pripreme kako bismo što spremnije dočekali izazove u Zlatnoj ligi u kojoj imamo tešku grupu. Čekaju nas okršaji sa Francuskom i Španijom. Francuskinje dobro poznajemo jer smo igrali prošle godine protiv njih, a i Špankinje su prilično jake. Ipak, mislim da imamo šanse protiv obje selekcije ako se spremimo kako treba i budemo na maksimumu – rekla je Boškovićeva.