ŽIVKO GOCIĆ Odlazak institucije
Možda bi bilo bolje da je Solnok utakmicu za treće mjesto izgubio od Vašaša na svom bazenu jer bi vjerna publika tada mogla, najvjerovatnije ovacijama, da zahvali Živku Gociću na svemu što je učinio za klub u posljednjih 11 godina.
Igrač, trener, predvodnik dolaska velikog broja srpskih igrača u Mađarsku, primjer poštenog, profesionalnog odnosa prema obavezama, stekao je mogućnost da se na pomen njegovog imena u ovom malom mjestu ustane.
Gocić je 2010. nevoljno napustio Partizan, ostavljajući mjesto Hadžiteodorou. Poslije skromne godine u Latini, uputio se u Solnok, vjerovatno ni sam ne vjerujući da će u njemu provesti skoro tri olimpijska ciklusa. Dolazili su poslije i drugi Aleksić, Mitrović, Prlainović i Ćuk, kasnije u njegovim trenerskim rukama su još bili Viktor Rašović, Lazić, Drašović, Subotić, Duško Pijetlović i Filipović.
Prvi strani trener koji je sa mađarskim klubom osvojio prvenstvo i Evro kup. Prvi kapiten stranac koji je podigao pehar Lige šampiona. To ostaje za sva vremena.
– Vreme je, čekem neki novi izazov – krako je rekao nedavno.
Bilo mu je teško 2016. kada je Solnok izgubio na njeverovatan način polufinale od Olimpijakosa primivši gol u posljednjem sekundu. Ipak, naredne godine u prelijepoj „Dunav Areni“ je stigao do evropskog trona. Od 2018. je pravo iz bazena prešao na klupu. Rizik čelnika Solnoka se isplatio, rezultati su to potvrdili.
Do zasićenja je moralo da dođe. Gocić je tokom sezone riješio da porodici obijezbedi novo mjesto boravka. Nije u redu licitirati, ne treba pominjati koji se klubovi pominju. Gocić nije žurio nikada, svaki korak je bio dobro odmjeren, promišljen, pokriven argumentima. Tako će biti i sada.
A da priča Solnok ima i zanimljiv kraj, posljednji poraz je doživio od Vašaša na čijoj je klupi debitant trener Slobodan Nikić. Saigrači u Partizanu, reprezentaciji, osvajači svega, junaci čuvenog oproštaja na Tašu krajem 2016, kumovi.
– Dobro mu je krenulo, neka nastavi tako – lakonski će Žile o svom velikom prijatelju.
