Ko je hrvatski toranj meke ruke koji je srušio Partizan VIDEO

Senzacionalan poraz Partizana od Studentskog Centra stigao je sa potpisom 20-godišnjeg hrvatskog igrača Zvonimira Ivišića.

Malo je onih koji uopšte znaju za ovog momka. Makar je to do sada bilo tako.

Potrudio se da ga crno-beli Pionir i kompletna košarkaška publika dobro upamte.

Kada se onaj najjači utisak sa utakmice slegne – a to je šokantan poraz Partizana – dolazimo do njega, 219 cm visokog Šibenčanina (rođen u Vitezu, BiH) i njegove partije života.

Ono što je priredio u Beogradu je daleko najbolje od svega što je dosad pružao u dresu filijale Budućnosti.

Do meča sa Partizanom Ivišić je najviše postigao 12 poena ove sezone, u dva navrata, najduže je proveo na parketu 18 minuta, takođe dva puta, i imao je tek neke jedva solidne statističke brojke – očekivano jer je i dalje tek potencijal – otud je njegova partija protiv tima kome je za dlaku izmakao F4 Evrolige nešto što ne smije proći neopaženo.

U klub je stigao još prije tri godine zajedno sa bratom blizancem Tomislavom. Od tinejdžerskog doba su ih zvali”hrvatski tornjevi blizanci”, jer su oduvijek, visinom, odskakali od ostalih vršnjaka.

Budućnost je u obojici ili jednom od njih (pogađamo i u kome) vidjela veliki potencijal pa je dogovoren njihov prelazak u Studentski centar. Ispostavilo se, dobra odluka braće.

Pružao je Zvonimir i ranije neke zapažene partije ali nikad ovako nije eksplodirao kao protiv Partizana.

Za dva je imao učinak 6/7, za tri 3/6, sa penala 1/1, imao je i 13 skokova. Sa indeksom 32 bio je daleko najproduktivniji akter utakmice!

Za golobradog mladića nije bilo nimalo lako da se nosi se sa snažnim Lesorom i Ledejem, ali za tu borbu ovaj supertalentovani košarkaš je imao rješenje – osim visinom trojkama je ranjavao odbranu crno-belih.

Da li uopšte treba napomenuti da je bilo kom defanzivcu gotovo nemoguće braniti šut iz ruke 219 cm visokog igrača. Tu vam ostaje samo da se molite da lopta neće u koš – i tu prednost Ivišić je obilato koristio.

Hrvatska košarka posljednjih godina kuburi sa talentovanim igračima i možda su baš u Beogradu “dobili” ono što su dugo tražili – jakog reprezentativnog centra za budućnost.

Zvonimirov najjači adut za dalju karijeru je – vrijeme. Izvjesno je, tek će se čuti za njega.

Ono što mu može služiti za ponos, pored toga što je potukao Partizan, pokazao se u najboljem svjetlu pred očima najtrofejnijeg evropskog trenera svih vremena što daje dodatnu vrijednost njegovoj partiji.

Veliki i uvijek proračunati Žoc teško da je od ovog momka očekivao najjači udarac po svoj tim- tome se nikako nije nadao.

Za drugi meč definitivno će imati brigu više da o njoj misli.