– Presrećan sam zbog povratka. Borac je pokazao da pazi na svoju djecu i da dobre igre i naporan rad kad-tad moraju da se isplate. Ipak, sada, za mene, predstoji ono pravo, da pokažem kvalitet i da se nametnem stručnom štabu. Iskreno, veoma sam motivisan i spreman za dokazivanje. Borac je klub u kojem sam naučio sve o fudbalu i za mene je igranje u crveno-plavom dresu ostvarenje dječačkih snova – poručio je Račić.
Marčetić slovi za jednog od najtalentovanijih napadača na ovim prostorima. Sa nepunih 17 godina, odavno je s krenuo pažnju na sebe, a ove sezone je u kadetskoj ligi BiH postigao 13 golova na isto toliko odigranih utakmica.
Ponikao je u prijedorskom Rudaru, a fudbalski put ga je preko Radnik Urije i Krupe doveo u omladinsku školu Borca.

– Za mene je velika čast što sam potpisao ugovor sa Borcem. Ovo je klub u kojem želim da gradim svoju karijeru i smatram da ne postoji bolja sredina za napredak. Na meni je da svakim danom naporno radim i da opravdam ukazano povjerenje. Raduje me i što ću proći pripreme sa prvotimcima. To će biti veliko iskustvo za mene, ali i motiv da se dokažem stručnom štabu. Znam da vrijeme radi za mene, ali sam spreman da se uhvatim u koštac sa svim izazovima koji me čekaju – kazao je Marčetić.

Kao što je poznato, Banjalučani su pomjerili početak pripema za subotu zbopg nedostatka novca, jer igračima, zaposlenima u radnoj zajednici i dobavljačima duguju od jula. Tu su i dugovanja prema hotelima. To je praktično šest plata, a u tu treba uračunati i neka potraživanja odranije.

Sa ovom finansijskom injekcijom sve rupe će biti zakrpljene, a ekipa imati dovoljno novca da se pripremi za nastavak sezone, dok će trener Vinko Marinović dobiti adekvatna pojačanja kako bi “crveno-plavi” bili konkurentni i četvrti put zaredom izborili nastup na evropskoj sceni.

Rođena je 1998. godine u indonežanskom Bandungu, išla u vrtić u južnoafričkom Durbanu, osnovnu školu završila u Banjaluci, a srednju u glavnom gradu Tajlanda, Bangkoku. Poslije završetka studija proputovala je pola svijeta i na kraju se opet vratila u Banjaluku, gdje joj se nalazi najveći dio očeve porodice, koja je tokom ratnih dešavanja rodni Dvor na Uni zamijenila za grad na Vrbasu.

– Nekada postanem previše mirna i jednostavno mi nedostaje dinamike. To je znak da je vrijeme za promjene, a najčešće se to odnosi na mjesto boravka – rekla je na početku razgovora za “Glas Srpske” Maria, koja osim srpskog, engleskog i njemačkog tečno govori indonežanski, a nešto slabije tajlandski jezik. 

Na Tajlandu se bavila modelingom, a u medijski svijet zakoračila je kao “sošl medija” menadžer i voditelj na Kuvo TV, da bi ljetos postala portparol najvećeg kluba u Republici Srpskoj.

– Moj životni put je prilično neobičan. Otac Ljubomir je radio u Indoneziji, odakle je moja majka Sinta Melati Olivia. Njih dvoje su se upoznali na božićnoj proslavi na kojoj je nastupila moja baka, koja se kao i majka bavila pjevanjem. Ubrzo su stupili u vezu, potom i u brak, a epilog toga smo moj 19-godišnji brat Stefan i ja – kroz smijeh je nastavila priču Maria, koja ima i polusestru Aleksiju iz majčinog drugog braka.

Roditelji su selili zbog poslovnih obaveza, a onda je uslijedio i razvod, koji ju je doveo u Banjaluku gdje se doselio i otac.

– Išla sam u Osnovnu školu “Ivo Andrić”, potom krenula u Katoličku gimnaziju i nije mi se svidjelo pa sam otišla kod majke, koja je tada radila u Bangkoku. I dan-danas se rado družim s drugovima i prijateljima iz školskih dana, bilo da su oni u Banjaluci ili na Tajlandu – nastavila je Maria.

U Banjaluku se vratila pred sam početak pandemije sa željom da se ne zadrži dugo, ali…

– Iako sam već dogovorila da počnem raditi u Cirihu, odustala sam i odlučila se za ponudu u Banjaluci. Na tom poslu sam bila dvije godine i kada sam ponovo htjela da odem uslijedio je poziv iz Borca. Kao dijete sam trenirala ritmičku gimnastiku, odbojku, išla na tenis, sa ocem igrala golf, a ovo mi je bio prvi pravi dodir sa fudbalom. Za sada mi je lijepo, ali ne znam koliko će to trajati – dodala je Maria.

Rastanci uvijek teški

Maria Đurić je istakla da joj rastanci veoma teško padaju.

– Pogotovo mi je teško kada odem u Indoneziju kod majke i njene rodbine, jer ne znam kada ćemo se sljedeći put vidjeti. Mnogo mi je lakše kada napuštam Banjaluku, jer znam da ću se njoj uvijek vratiti – rekla je Maria.

– Veliki je ovo uspjeh za mene i moje dječake. Ponosan sam na njih i na njihov rad. To su karakterni, odgovorni momci, dobri učenici, dolaze iz raznih krajeva Republike Srpske i BiH. Bilo je teško doći do ove jesenje titule. Imali smo niz derbija i na kraju smo došli do tog prvog mjesta. Izbacili smo četiri reprezentativca tako da je ovo zaista lijep uspjeh – rekao je Ozren.

Momke je do učinka od 15 pobjeda, tri remija i samo jednog poraza predvodio kapiten Nikša Blagojević. I on je ponosan na svoje saigrače.

– Nije bilo lako, bilo je dugo prvenstvo. U Borcu sam od pete godine. Ovo je velika stvar za moje drugove i mene. Složna smo ekipa, imamo tu radnu etiku i sve nam se vratilo. Evo ja sam odličan đak i uspjevam uskladiti školu i treninge. Nadam se da ćemo i u drugom dijelu sezone biti na istom, ako ne i višem nivou – istakao je Blagojević.

Partijma u dresu Laktaša uz desnu aut liniju skrenuo je pažnju na sebe i zaslužio poziv na Gradski stadion na kojem je i ponikao.

Potom je nastupao za juniore Zvijezde-09 iz Etno sela Stanišići i zagrebačkog Dinama, jedno vrijeme je nastupao i za banjalučki Naprijed, potom Sloobodu iz Novog Grada, a ljetos je u Laktaše stigao iz Rudar Prijedora.

Čelnici Banjalučana su poslije konsultacija i analiza trenera Vinka Marinovića tako odlučili.
Prije Zakarića Borac je napustio Amar Begić, a ostaje da se vidi ko je sljedeći.

Nesreća se dogodila na magistralnom putu M-17.4 kada je vozačica M.Ć. (1967. godište) upravljajući vozilom Peugeot naletjela na konja.

– Našem dragom Dini i njegovoj porodici želimo da uputimo iskreno saučešće zbog tragedije koja ih je zadesila i bolnog gubitka voljene mu majke. Teško je pronaći riječi koje bi mogle da opišu tugu koja je zadesila sve u FK Borac – naveli su Banjalučani.

Inače, Ćorić je rođen u Širokom Brijegu 1990. godine pa je i ponikao u klubu iz svog rodnog grada. Bio je kratko na pozajmici u Posušju, a od 2009. do prošle godine bio je standardni član Širokog. U zimu 2021. godine prešao je u Borac čiji je član i danas.

Ukupno 12 ekipa sa oko 150 mališana iz banjalučke regije u petak je odmjerilo snage u dvorani Osnovne škole “Borisav Stanković”, a niko od njih nije krio oduševljenje što su imali priliku da uživo vide asove koje su do sada uglavnom gledali putem televizije. Projekat Fudbalskog saveza Republike Srpske koji je podržala UEFA počeo je prije mjesec dana širom Srpske, a do sada su završena opštinska takmičenja. Na jednom sličnom prije više od dvadeset godina zablistao je i Zakarić.

– Prvo takmičenje u karijeri bilo mi je školsko, nešto slično ovome. Odmah nakon toga sam počeo da treniram u Kozari. Imao sam osam, devet godina i tada je praktično počela moja karijera. Drago mi je što postoji ovakav vid turnira i siguran sam da će neko od ovih mališana imati uspješnu karijeru. Možda jednog dana neke od njih budemo gledali kako igraju za Borac – rekao je Zakarić.

Šef stručnog štaba “crveno-plavih” Vinko Marinović nije krio oduševljenje time što je i Borac mogao da doprinese čitavom događaju.

– Gledajući ovu djecu prisjetio sam se školskih dana. Ovo je pravi put i dobra baza jer se talenat lako prepozna i oni najbolji nastave svoj put dalje – rekao je Marinović.

Učenica Osnovne škole “Miloš Dujić” iz Čelinca Dragana Krnjevac srećna je što je dobila priliku da se takmiči sa vršnjacima iz drugih gradova i iskreno podvlači da njene saigračice i ona nisu imale tešku prepreku da bi stigle do regionalnog takmičenja.

– Slavile smo na opštinskom takmičenju, lako smo slavile jer su naše rivalke bilo malo smotane. Zavoljela sam fudbal, volim da branim, a učiteljica mi je rekla da to radim dobro – rekla je Dragana.

U projektu “Fudbal u škole” učestvuje 170 škola iz svih krajeva Republike Srpske, a polako se približava i sama završnica premijernog izdanja. U ponedjeljak će biti održana regionalna takmičenja u Zvorniku i Prijedoru, 18. novembra na programu je turnir u Trebinju, a dan kasnije u Istočnom Sarajevu, dok je posljednje takmičenje u Doboju 25. novembra. Republičko takmičenje biće održano početkom decembra u Banjaluci.

Završnica sve bliže

Direktor projekta “Fudbal u škole” Srboljub Vuković zadovoljan je načinom na koji protiče premijerno izdanje.

– Prešli smo više od polovine puta, a čeka nas najzanimljiviji dio. Ideja je da završnice takmičenja posjećuju renomirani fudbaleri. Vidjeli smo u Banjaluci koliko učenicima znači dolazak Gorana Zakarića, Aleksandra Subića i Vinka Marinovića. Možda i neko od ovih klinaca postane novi Zakarić s obzirom na to da je i on ovako počeo, kako nam je rekao – naglasio je Vuković.

“Crveno-plavi” su golovima Envera Kulašina i Nedeljka Piščevića stigli do tri važna boda, te sedmi put u izu ostali neporaženi od velikog rivala.

U isto vrijeme, pozitivnu tradiciju nastavio je i sadašnji trener banjalučkog premijerligaša koji nikada nije izgubio u “Dolini ćupova”.

Sve je počelo od 29. aprila 2016. godine kada je predvodeći Zrinjski upisao “nulu” u okviru 27. kola. Marinović je drugi put na Grbavici kao trener boravio 20. augusta 2016. godine, kada je prvi put na ovom stadionu stigao do cijelog plijena. I tada je komandovao fudbalerima Zrinjskog, koji su trijumfovali rezultatom 0:1, zahvaljujući pogotku Nemanje Bilbije.

Nakon odlaska iz Mostara, preuzeo je komandu nad mladom reprezentacijom BiH, a do narednog klupskog gostovanja na Grbavici morao je da čeka do prvog marta 2021. godine.

Tada je predvodio ekipu Sarajeva, remiziravši bez pogodaka, da bi za sada “krug zatvorio” nedjeljnim gostovanjem sa Borcem, kojeg je predvodio do devetog trijumfa u sezoni.