ANALIZA NASTUPA SRBIJE U TOKIJU Labudova pjesma vaterpolista, podbacili Nole i Ivana

Sportisti iz Srbije pomjerili su granice kada je u pitanju broj medalja na Olimpijskim igrama i sa devet odličja vratili se kući, a kako se situacija razvijala to je odličan bilans pošto su neki od najvećih aduta podbacili.

Osam medalja iz Rija odlazi u istoriju kao najbolji rezultat, a jedna ali vrijedna više, vjerovatno može da zadovolji sve u Olimpijskom komitetu Srbije. Ministar omladine i sporta Vanja Udovičić potajno se nadao učinku od deset plus medalja, ali ni jedna manje nije tragedija. Čak je i “Asošiejted pres” u predviđanjima pogodio tačno u broj iako je prilično omašio u procjeni ko će biti osvajači. Ruku na srce, neki su iznenadili pozitivno, a neki od kojih se najviše očekivalo podbacili. Ipak, ono što je jasno – Srbija je i dalje sila u kolektivnim sportovima, dok je u pojedinačnim nastavila kontinuitet u već tradicionalno jakim sportovima u kojima rezultati svjedoče o sistemskom radu.

Labudova pjesma i Terzićeva magija

Za sedmoricu vaterpolo asova koji su nas toliko puta obradovali nastup u Tokiju bio labudova pjesma, a oni su se potrudili da je otpjevaju kao labudovi u punoj snazi. Nije im išlo od ruke u prethodne tri godine onako kako su navikli, ali su sve podredili Japanu i – pogodili. Branislav Mitrović, Stefan Mitrović, braća Gojko i Duško Pijetlović, Milan Aleksić, Andrija Prlainović i Filip Filipović potpomognuti momcima koje su školovali da nastave gdje su oni stali sišli su sa scene baš onako kako su navikli – sa zlatom oko vrata. Pohvale zaslužuje i selektor Dejan Savić koji ih vodi od 2012. godine i najtrofejniji je srpski selektor svih vremena.

Duži staž od njega ima strateg odbojkašica Zoran Terzić koji je takođe veliki majstor svog posla. “Gracije” je doveo do bronze i nastavio žetvu medalja sa najvećih takmičenja. U Riju su osvojile srebro, a između dvoje Igara dva puta otišle do kraja na evropskim prvenstvima i popele se na krov svijeta. Pariz nije daleko, a raduje i najava da će mozak tima Maja Ognjenović produžiti karijeru do tada. Tijana Bošković i dobar dio tima tada će biti u najboljim godinama, pa se može očekivati da se nit medalja ne prekine tako lako. Košarkašice su ovaj put ostale bez odličja, te dvije ponajbolje igračice Sonje Petrović i Jelene Bruks, pa će Marina Maljković imati prilično težak zadatak u narednom periodu.

Mirna ruka

Od strijelaca se kroz istoriju očekuju medalje, a oni nisu iznevjerili ni ovaj put. Doduše, djevojka kojoj se davalo najviše šansi da upuca odličje Zorana Arunović nije uspjela da dođe do njega, ali su zato njene muške kolege Damir Mikec i Milenko Sebić bili mirne ruke i pune koncentracije.

Borci bez mane

Tekvondo je od 2012. godine donio četiri medalje Olimpijskom komitetu Srbije i dobio status najuspješnijeg sporta. Milica Mandić se poslije devet godina ponovo okitila zlatom I otišla u sportsku penziju, a Tijana Bogdanović je poslije srebra prigrlila bronzu. Upravo je ona, kao i još nekoliko mladih tekvondoista koje u svojoj “kovačnici medalja” brusi Dragan Jović Gale zalog za budućnost koji neće iznevjeriti.

Karatistkinja Jovana Preković otišla je u Tokio kao prvi favorit u kategoriji do 61 kilograma i opravdala tu ulogu. Kako je ovo po svoj prilici bilo jedino pojavljivanje karatea na Igrama, ona neće imati priliku da brani odličje u Parizu, ali je svoju šansu iskoristila. Srbiju je obradovao i Gruzin Zurab Dautašvili koji je u rvanju stigao do bronze i takođe pokazao da se u ovom savezu radi ozbiljno.

Mogli su i (morali) više

Uz košarkaše koji sa domaćeg parketa nisu uspjeli da izbore vizu za Igre, u grupu onih koji su podbacili spada nekoliko “sigurnih” osvajača medalja.

Gotovo svi, pa i sami Novak Đoković i Ivana Španović očekivali su daleko više, ali ovaj put se jednostavno nije dalo. Za oboje je krenulo savršeno, međutim stali su kada su došle odlučujuće bitke, pa su se veliki šampioni kući vratili bez medalje. Džudo je takođe bio veliki adut bar za jednu medalju, ali Aleksandar Kukolj i Nemanja Majdov nažalost nisu odmakli daleko od početka. Jedna greška i trenutak nepažnje prekinuo im je snove o medaljama, ali su obojica najavili bar još jedan napad. Basketaši su osvojili bronzu i svaka medalja je veliki uspjeh. Međutim, godinama su dominirali, najavljivali zlato, pa su sa priličnom gorčinom u ustima prihvatili utješnu medalju. Podbacili su i veslači, ali treba imati na umu da su zbog pozitivnog nalaza na virus korona Miloša Vasića svi bili u karantinu neposredno pred start takmičenja.

Oni dolaze…

U ovu rubriku siguro se može svrstati još više sportista, ali su najbolji utisak od mlade garde ostavili Armin Sinančević i Andrej Barna. Prvi je zauzeo sedmo mjesto u bacanju kugle, dok su drugog stotinke dijelile od finala na 100 slobodno. Bila bi velika šteta ukoliko odluči da završi karijeru sa 23 godine, kao što je najavio. Nisu razočarali ni stonoteniseri naročito mladi Banjalučanin Dimitrije Levajac koji ima još mnogo toga da kaže.