OPERACIJA EURO Srbija danas počinje svoj put ka Njemačkoj

Najmanje 24 godina će proći od kako je Srbija učestvovala na Evropskom prvenstvu u fudbalu.

Mogla bi da se pravi priča o tome šta je sve te 2000. bilo aktuelno, kakva je bila politička situacija u svijetu, koji su se elektronski uređaji prvi put pojavili ili koji su igrači tada oduševljavali navijače širom planete.

Ali, sve to nije toliko važno, koliko jeste da se Srbija poslije punih šest ciklusa ponovo nađe na najvećoj evropskoj fudbalskoj smotri. Na taj put kreće upravo ovog petka, u Beogradu, utakmicom protiv Litvanije.

Svi već dobro znamo, iako je predugo nije bilo na evropskim šampionatima, Srbija je apsolutni favorit kvalifikacione grupe G, u kojoj se, pored Litvanije, još nalaze Mađarska, Crna Gora i Bugarska.

U toj konkurenciji, potrebno je biti među prve dvije selekcije, jer će one obezbijediti učešće na završnom turniru.

Ako “orlovi” u tome ne uspiju, što bi uistinu bio neuspjeh, ostao bi im i plej-of Lige nacija, gdje su uspjeli da se plasiraju u elitnu “A” diviziju.

Dakle, počinje “operacija EURO” i ona ne smije propasti!

Iako je prošlo četvrt veka, još uvijek se pamti kako su “lale” do nogu potukle nemoćne izabranike Vujadina Boškova na roterdamskom “De Kujpu”.

Tri puta Patrik Klajvert, dva puta Mark Overmars i autogol Dejana Govedarice pokazali su nemoć naših fudbalera u odnosu na superstarove koje je “Oranje” imalo, ali bez obzira na “holandski debakl”, učešće u četvrtfinalu Evropskog prvenstva ocijenjeno je kao pristojan uspjeh.

Nakon 24 godine, ulazak među osam najboljih u bilo kom takmičenju djeluje nam kao fatamorgana…

I ko je mogao da sanja da će Srbija čekati toliko dugo na šansu da se uopšte nađe na šampionatu “starog kontinenta”.

Za EURO 2004 koban nam je bio Azerbejdžan, pošto je poslije 2:2 u Beogradu, u Bakuu selekcija Dejana Savićevića izgubila sa 2:1.

Četiri godine kasnije opet nam je izmakao prolaz za dlaku, pošto su bolji u grupi bili Poljska i Portugalija.

Potom su nas u blato bacali huligani, koji su divljali u Đenovi na stadionu “Luiđi Feraris”, kao i četiri godine kasnije kada je dron sa zastavom “Velike Albanije” zapalio masu na stadionu Partizana i uslijedila je nova kazna.

Taj niz je trebalo da bude prekinut 2020. godine, ali je penal Aleksandra Mitrovića ostao na stativi gola Škotske i u nepovrat je otišao čist zicer da se iz Beograda ode na EURO.

Upravo je nakon tog šamara za selektora postavljen Dragan Stojković Piksi, čovek koji je kao kapiten bio na terenu u pomenutoj posljednjoj utakmici na evropskim prvenstvima.

Tada je bio potpuno nemoćan, a sada najavljuje da je prioritet svih prioriteta kupiti kartu za Njemačku. Baš kao što je to govorio za Katar.

– Dugujem izvinjenje naciji za očekivanja u Dohi. Najviše onima koji su bili zbog rezultata koji smo ostvarili. Vidim ove kvalifikacije kao nešto što može da povrati ugled i reputaciju za ono što smo stvarali dve godine. Moramo biti spremni na jedno, a to je da će svaka utakmica biti finale. Ne želimo da razočaramo. Prioritet svih prioriteta je da budemo učesnici EP i učinićemo sve da kroz kvalifikacije ostvarimo cilj – poručio je Piksi na okupljanju “orlova”.

Bolio je krah Srbije na Mundijalu u Kataru, pekle su švajcarske, pa i kamerunske rane. Ali, i tada se znalo da će ova generacija fudbalera svoj pik dočekati u Njemačkoj.

Naravno, ukoliko se tamo i plasira.

Upravo o tome smo pisali neposredno po završetku šampionata svijeta, jer neoborivo stoje činjenice da će Aleksandar Mitrović i Dušan Vlahović biti još bolji u tandemu, da odbrana teško da može biti gora od one u Kataru, kao i će selektor Stojković naučiti na svojim greškama i sazreti, prije svega, na polju taktike i kontrole utakmice.

Kapiten Tadić još uvijek ima šta da ponudi i biće uzdanica i u 35. godini, a još uvijek držimo za riječ Sergeja Milinković-Savića da pokaže svoje pravo lice, što je obećao još prije one utakmice protiv Švajcarske.

Njegov brat Vanja se ustalio na golu i, uprkos osam primljenih golova u Kataru, bio je naš najbolji igrač na šampionatu.

Utisak je da među “orlovima” ima dosta kvalitetnih veznih igrača, kojima je samo potrebno dodijeliti pravu ulogu, kao što je, recimo, Marko Grujić koji igra odlično u dresu Porta.

U kvalifikacijama bi srednji red morao da dominira protiv svakog rivala, a ukoliko ih Stojković poslaže kako valja tokom cijelog ciklusa, dometi naše reprezentacije bi mogli da budu poput onih iz 2000. godine.

Posebno jer bi mogao da dobije novo ruho prisustvom Ivana Ilića, pravog osvježenja i novog oružja koje je moglo, ali nije bilo, iskorišćeno u Kataru.

Baš kao što nije ni Erhan Mašović u posljednjoj liniji, ali je svojim partijama u dresu Bohuma od početka 2023. godine zaslužio da se u istoj nađe kao starter.

U novi kvalifikacioni ciklus ulazimo sa novim licima. Praktično, kao nikada prije, sa pojačanjima “uvezenim” iz inostranstva.

Prvo i najveće jeste Lazar Samardžić, momak rođen u Berlinu koji je prošao sve omladinske selekcije Njemačke. Uprkos drugačijim očekivanjima, vezista Udinezea je prihvatio poziv selektora Stojkovića da u budućnosti nastupa za “A” tim Srbije.

– Poslednjih nedelja bavio sam se pitanjem koje mi je veoma važno, a tiče se moje sportske buducnosti. Posle brojnih razgovora sa porodicom, prijateljima, a posebno trenerom Draganom Stojkovicem, odlučio sam da igram za Srbiju, a time i za otadžbinu mojih roditelja. Moja porodica i ja smo izuzetno ponosni što sam dobio poziv, jer je to ujedno i nagrada za moja dostignuca – poručio je Samardžić.

Istim putem krenuo je i golman Vladan Kovačević, ali za njega nisu stigli papiri na vreme da bi već od prvog kola postao “orao”, a čeka se glavni “ulov” i eventualno doletanje Stefana Bajčetića u “orlovsko gnezdo”.

Na kraju, ako analiziramo raspored koji Srbija ima u predstojećih osam utakmica, nije mnogo prostora za nezadovoljstvo.

Svakako je važno što se kvalifikacije otvaraju na domaćem terenu (Litvanija), ali i zatvaraju sa dve vezane utakmice pred svojim navijačima (Crna Gora i Bugarska).

Na ključna gostovanja ići će se, uz predstojeće u Podgorici u ponedeljak, 20. juna u Razgrad, te 14. oktobra u Budimpeštu.

Bitnu ulogu igraće povrede koje bi, bio bi red, mogle da zaobiđu “orlove” ovog puta. Za razliku od Mundijala u Kataru.

Ali, uz sve moguće okolnosti, izgovora za “orlove” ne sme biti – donesite nam, već jednom, taj EURO. B92