EUROKUPOVIFUDBAL

PRIČA IZ MAGLE GRACIJANA MANARIJA: Kup šampiona smo osvojili protiv Zvezde, ne protiv Reala

Ovaj period godine posebno je sjetan za navijače Crvene zvezde. Navršilo se tačno 33 godine od čuvenog tromeča crveno-bijelih i Milana. Magla koja je tada pala na Marakanu rodila je veliki Milan i to će vam mahom svako reći, a to je potvrdio sada i tada 18-godišnji napadač rosonera Gracijano Manari.

Britanski Skaj uradio je intervju sa Manarijem i vratio ga na taj 9. novembar 1988. godine.

Na putu do prve od dve vezane titule prvaka Evrope Milanova najslavnija pobjeda je vjerovatno ona protiv Real Madrida na san Siru (5:0), međutim do nje ne bi došlo da italijanski velikan prvo nije pregrmio beogradsku maglu i nadahnutu Crvenu zvezdu. Poslije tih utakmica, tvrdi i Manari, sve je išlo lagano. Real u polufinalu ukupnih 6:1, finale sa Steauom 4:0.

– Zvezda je definitivno bila naš najteži protivnik. I ne govorim to da bih omalovažavao Real. Jednostavno, sa Zvezdom je bilo najteže. Mogu slobodno da kažem da smo Kup šampiona osvojili u Beogradu.

Manari ne spori da je kontroverzi bilo, kao što ne spori da uslova za nastavak utakmice pri rezultatu 1:0 za Beograđene nije bilo.

– Bio sam na klupi na toj prvoj utakmici i mi sa tih pozicija ništa nismo mogli da vidimo. Sakija su morali da obavijeste da je Dejan Savićević postigao gol. A mi igrači smo shvatili da je Virdis isključen tek kasnije, kad smo ga vidjeli potpuno obučenog u svlačionici. Bili su nemoguići uslovi za igru. Potpuno nadreadrealno. Sudija je morao da prekine…

Prisjetio se nekadašnji napadač Milana i političke situacije u Jugoslaviji u to vreme.

– Nije mnogo prošlo od tada, došlo je do građanskog rata. Mi nismo izlazili iz hotela… A na stadionu 100.000 ljudi. Bilo je pomalo zastrašujuće. Ipak sam imao samo 19 godina. Pitao sam: Moram li da igram pred svim tim ljudima? Za njih je ta utakmica bila kao rat. Trudio sam se da ne mislim o tome, da sebi nametnem stav da sam dovoljno brz i da niko neće moći da me uhvati”.

Sjećanja ne blijede ni poslije 33 godine…

– Sjećam se da je bilo mnogo hladno tokom zagrijavanja. Otišli smo na sprint i Kostakurta me je zezao: Gracijano, danas nisi tako brz… Uradio je to smišljeno. Poslije toga sam se opustio i sve je bilo u redu. Osim što je gol bilo nemoguće dati. Čak i kad smo ga dali, a lopta je bila pola metra u golu, sudija to nije vidjeo. Prava noćna mora.

Pamti Manari i sudar Donadonija sa Goranom Vasilijevićem poslije kojeg je njegov saigrač ostao da leži nepomičan na terenu.

– Izgledalo je kao da je mrtav. Bilo je suza u svlačionici, ali i odlučnosti. Stariji igrači poput Barezija i Van Bastena prenijeli su na nas uvjerenje da možemo do pobjede, da smo bolji. Penali? Nismo se uplašili”…

Gracijano Manari zamijenjen je u završnici. Umjesto njega ušao je još mlađi Masimilijano Kapelini. Sakijeva ideja bila je pomalo čudna – da momak od 17 godina izvede jedan od penala u seriji.

– Tada je Frank Rajkard prišao treneru i rekao mu: Nemoj da uništavaš dinete, pusti mene da izvedem penal. Saki ga je pitao kako ćeš kad nikad ne izvodiš penale. Rekao mu je: Nema veze, nije me briga. Ako promašim podnijeću to. On ima samo 17 godina. Eto i zbog toga je Rajkard tako sjajan tip. Bilo je mnogo dobrih likova u tom Milanu. Da pruže ruku, da podviknu kad je potrebno. Mislim da je takvu držinu sastavati veoma teško, toliko šampiona i dobrih ljudi na jednom mestu, istakao je Gracijano Manari, koji danas radi kao trener u Kini.

Prikaži Više

POVEZANI ČLANCI

Back to top button