U emisiji Moja priča, banjalučke Elta televizije imali su i večeras zanimljivog gosta. Ognjen Koroman, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i Srbije u nešto više od sat vremena ispričao je neke od najzanimljivijih momenata bogate karijere. Naravno, prožete brojnim anegdotama.
Svoje prve fudbalske korake napravio u mlađim kategorijama sarajevskog Željezničara. Igrao je sa brojnim budućim asovima, ali i trenirale su ga brojne legende tog kluba.
– Kako sam ja sa Pala, blizu grada, tako sam se odlučio da igram fudbal u Želji. I dan danas imam određene simpatije, pratim igre i rezultate Želje. Volim taj klub i uvijek se radujem uspjehu Željezničara. Sa mnom je tada u generaciji igrao Zubanović, i dan danas moj veliki prijatelj, bio je tu i Nedim Hrapović, Nermin Fatić, Miroslav Kružik, Bulend Biščević…To su divni momci, sarajevska “raja” koja je uvijek ostala ista. Rat nas je samo razdvojio taj neki period fizički i kad se završio mi smo se ponovo sastali i ostali prijatelji. Što se trenera tiče, moram istaći pokojnog Josipa Bukala, Saračevića, pokojnog Kulovića…Oni su dali fudbalski pečat u mojoj karijeri, rekao je Koroman i dodao:
– Poslije sam otišao u Beograd, u Zvedu gdje su me isto trenirali najveći evropski stručnjaci za mlađe kategorije, Toma Milićević, zatim pokojni Žota Antonijević. Naravno i Pižon Petrović. Toma Milićević je pojam za evropske okvire, skoro su pravili računicu u Zvezdi da je selektirao preko 50, 60 prvotimaca. Blizu milijardu evra je donio Crvenoj zvezdi, koja mu se na žalost nije odužila na pravi način, ali ostaće upamćen kao velika legenda, nema dilemu Koroman.
Kada je Ognjen napunio osamnaest godina tadašnje rukovodstvo je procijenilo da klubu nije potreban i bio je praktično oteran sa Marakane. Kao talentovan vezni igrač, započinje svoju karijeru u kragujevačkom Radničkom i subotičkom Spartaku, da bi pravu afirmaciju doživeo u OFK Beogradu. Kao igrač OFK Beograda debitovao i za reprezentaciju SR Jugoslavije i došlo je do interesovanja Partizana za njegove usluge. U pitanju je 2002. godina.
– Ja sam uvijek bio malo buntovan. Zvezda se nije zanimala za mene, onda je lagano počela. Tu se onda pojavio Partizan sa koijim sam dogovorio već sve uslove i bio sam na pragu crno-bijelih. Bez obzira što sam veliki zvezdaš, to je posao. Ima tu malo i revolta, ali i zbog budućnosti moje karijere, u jednom momentu bila je to odlična ponuda, a i crno-bijeli bi mi bili bolja odskočna daska i za reprezentaciju, ali i odlazak u inostranstvo. Nikad nisam mrzio Partizan, to se zna. Tad se i Majorka za mene interesovala, čak sam imao i neki dogovor, trebao sam i da putujem tamo. U tom momentu bio sam sa reprezentacijom u Meksiku, kad sam se vratio, predsjednik Zvezdan Terzić mi je rekao da imam ponudu i moskovskog Dinama. Pitao me je hoću li u Španiju za duplo manje para ili u Rusiju gdje ću imati sve. Izabrao sam Rusiju. Bio je to pravi potez, priznaje Koroman.
Karijeru nastavlja u Rusiji u kojoj je proveo pet godina i pružao stvarno dobre partije tako da je dvije godine za redom proglašavan najboljim strancem Ruske lige. Bio je i najbolji strelac i fudbaler Dinama iz Moskve u kojem je proveo dvije uspješne godine. Odatle odlazi u Krila Sovjetov odakle se, poslije dvije i po godine, seli u Terek iz Groznog. Poslije tri mjeseca je uslijedio poziv iz Premier lige, ekipe Portsmuta.
– Ima jedna zanimljiva priča iz Portsmuta. Gazda je tada bio Aleksandar Gajdamak. Ako se sjećate kada je bio srušen avion za vrijeme NATO bombardovanja Pala, odnosno Republike Srpske, Gajdamak je tada bio pregovarač Ruske Federacije u oslobađanju i vraćanju francuskih pilota. Igrom slučaja moj stric je bio komadant specijalnih jedinica, on je uhvatio tog pilota i izvršio njegovu primopredaju Gajdamaku. I ja sad to pričam Gajdamaku kad sam došao u klub, on me gleda i ne vjeruje. Poslije sam mu i slike donodio, tih pilota i mog strica i njega kad je pregovarao na Palama, otkriva Koroman.
Takođe, ispričao nam je i jednu anegdotu iz Portsmuta.
– Mi ovdje, pa i Rusija, uvijek smo kaskali za Engleskom. Tek su se pojavile platne kartice. Jedan dan sam otišao do banke da podignem neki novac, tražio sam u kešu 30, 40 000 funti. Sa mnom je bio i saigrač i komšija tadašnji Lua Lua. Ja sam imao pasoš Jugoslavije, ovamo prelaz sa SCG na Srbiju samo, kad sam izvadio onaj pasoš, u sistemu ne postoji Jugoslavija, tražim tolike pare da podignem sa račauna…Spustili su rešetke, došla je policija da provjerava porijeklo novca, došlo je i gazde Gajdamaka, zovi telefonom, sređuj to…Tada sam i dobio nadimak gore, Ogi su me zvali, a Lua Lua me je prozvao Ogi Keš. Ja sam jedini nosio keš u džepu, svi ostali su imali platne kartice, uz osmijeh priča Koroman.
Ima još zanimljivosti iz Engleske, pogotovo sa tadašnjim menadžerom Harijem Rednapom.
– Živio sam blizu luke, sjajno mjesto je bilo. U prizemlju zgrade gdje sam živio bila je kladionica. Ja sam stalno “visio” u kladionici i malo-malo tu dođe Hari Rednap. Javljali smo se jedan drugom. On je igrao pse, stavljao je po 100 000 funti na psa. Ja sam igrao utakmice. Tu smo pričali o svemu i bolje se upoznali i zbližili. Na kraju kada mi je produžavao ugovor, rekao mi je: “Između ostalog ostavljam te tri godine ovdje zato što voliš da igraš kladionicu”. Mnogo me je volio. I dan danas se čujemo, pitao me je za neke igrače, stvarno mi vjeruje. Pravi šmeker. Voli i “dobru kapljicu”. Dođe često rumen na trening, ali je veliki profesionalac i zna sa igračima. Lično ja volim takve trenere, ističe Koroman.
U januarskom prelaznom roku 2007. stiže na pozajmicu u beogradsku Crvenu zvezdu sa kojom 2007. osvaja “duplu krunu”. U dresu “crveno-bijelih” nastupao je još dvije sezone. Isitiče da je uvijek u svlačionici bio zadužen za atmosferu.
– Uvijek se šalim, nekad malo i pretjeram. Kastilju sam tako stvio pola kilograma brašna u torbi i kad je on to otvorio ono se rasipa, rekoh, evo prave ekvadorske droge….Hahahaha a on “mučenik” tek došao. Mediji su sedam dana pisali o tome, razmišljalo se o tome da me kazne, otišlo se daleko. Taj Kastiljo je divan momak, jedan od najboljih stranih igrača u Zvezdi, tvrdi Koroman.
U julu 2009. odlazi na jednogodišnju pozajmicu u korejski Inčon, klub koji je tada vodio nekadašnji selektor Srbije i Crne Gore, Ilija Petković. I tamo je bilo zanimljivih scena, ovaj put u diskoteci.
– Da, došlo mi je neko društvo sa Pala, stalno mi je neko društvo “visilo” gore. Bili smo u njihovoj diskoteci, ide njihova muzika i dao sam DJ-u neki novac da pusti Goci Bend, Baju Malog Knindžu, Garu, Preplicu…Korejci se nisu pometali, mislili su da je neki evropski hit i nastavili su da “đuskaju”. Uopšte im nije bitna pjesma, obajšnjava Koroman.
Koroman je pričao i o trenerima u Zvezdi, u koju se poslije Koreje vratio i treći put.
– Robert Prosinečki je sjajan dasa. Nismo se dugo čuli, jedno vrijeme smo stalno bili zajedno, bio je na proslavi kada mi se sin rodio. Jedan od najboljih igrača Zvezde svih vremena, ističe Koroman.
Zdenjek Zeman?
– Zeman je specifičan i dobar čovjek. Imao je svoju metodu rada koja nije mogla proći u Srbiji. Mi smo već poslije par kola izgubili titulu u Srbiji. Ubrzo su i on i uprava uvidjeli da je njegov dolazak u Zvezdu greška. Ja sam peti dan na pripremama vidio da to neće ići. Čak sam to i rekao Marku Miškoviću, tadašnjem predsjedniku, finansijeru. Reko:” Marko, doćemo u situaciju da nas navijači motkama tjeraju sa stadiona”. On mi je rekao da ja stalno nešto pametujem. Prošla su samo dva mjeseca imali smo probleme sa navijačima, lupali su nam kola… Neki igrači, koji ne mogu da istrpe pritisak su pali za 30% odmah, naglašava Koroman.
Za reprezentaciju Jugoslavije, kasnije SCG i na kraju Srbije nastupio na 36 utakmica i postigao jedan pogodak. Bio je jedan od oslonaca reprezentacije Srbije i Crne Gore u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, ali nakon što iz taktičkih razloga selektora Ilije Petkovića nije bio starter u premijernom meču sa Holandijom (0:1), bio je vidno nezadovoljan. U meču sa Argentinom (0:6) dobija i drugi žuti karton, tako da je propustio meč sa Obalom Slonovače (2:3).
– Iz ovog ugla, psolije toliko godina, mogu vam reći da su najveći krivci za krah na tom Mundijalu novinari! Zašto? Prosto, Zvezda i Partizan su smatrali da neki njihovi igrači koji nisu bili na spisku moraju ići na SP. Recimo, svaki klub ima “svoje novinare” koji su pisali (pitali) zašto nije pozvan Mladenović, Kovačević iz Zvezde, Vukčević iz Partizana…Tu je već krenula nesloga, prije odlaska u Njemačku na prvenstvo, pa onda poziv Dušanu Petkoviću…Gledajte Ilija Petković je bio divan čovjek, sjajan stručnjak, a Dušan je zaslužio taj poziv! Tu je sve puklo, mediji su to jedva dočekali, samo se o tome pisalo. Mi smo se tamo osjetili malo nesigurno i doživjeli smo debakl, pokušao je da objasni Koroman.
Ognjen Koroman imao je priliku da upozna i Lejdi Gagu?
– To je jedna anegdota. Upoznao sam je u Londonu, u jednom noćnom klubu. Sjedila je u nekom separeu, bilo je i obezbjeđenje. Nisu mi dali da prišem, insistirao sam i uspio. Nisam znao ko je, ona se smijala, dobio sam poslije broj. Viđali smo se u Londonu. Htio sam je dovesti u Sarajevo, na Jahorinu. Ona je rekla da je to neizvodljivo, ima nastupe, otkrio je Koroman za Elta televiziju.
Ovaj zanimljivi intervju pogledajte u linku ispod.
One Comment