U Domu sindikata promovisana knjiga Nebojše Petrovića o Draganu Stojkoviću. Sa jednakom lakoćom i samopouzdanjem kojim je koračao igračkom stazom Dragan Stojković je nastavio po prelasku u trenerske vode sa selektorskom palicom Srbije u rukama.
Živopisan put ispisan na terenu i pored njega bio je povod da isti bude ovjekovječen u pisanoj formi i to, utisak je, prije nego što mnoga poglavlja budu dovršena.
Svi uspjesi, protkani zanimljivim anegdotama, iz pera Nebojše Petrovića, ovjekovječeni su u knjizi “Piksi – Sve za deset” promovisanoj dans u Domu sindikata.
– Knjiga je bila povod da se podsjetim nekih sjećanja praktično zaboravljenih. Prelijepo je vidjeti veliki broj ljudi koji su me podržali, ljudi koji su me godinama ubjeđivali i konačno uspjeli u tome da ova knjiga nastane. Nadam se da će mnogi uživati u ovom djelu, rekao je Stojković.
Nebojša Petrović, autor knjige, nije skrivao zadovoljstvo zbog realizovanog podugvata kojim je ovjekovječen dosadašnji sportski put aktuelnog selektora Srbije.
– Osjećam se čudno jer su oko mene ljudi koje sam pratio kao mali. Sa deset godina sam na vratima svoje sobe imao napisano Neša Piksi, a danas su ta imena ponovo zajedno, samo na korici knjige. Bilo je komentara da je knjiga mogla da bude i deblja, te obećavam da će poslije Svjetskog prvenstva u Kataru biti objavljeno i drugo izdanje, istakao je Petrović.
Na pojedine zajedničke segmente iz višedecenijskih drugarstava tokom promocije su se osvrnuli neki od Piksijevih saigrača i prijatelja. Uvijek je zanimljivo kad o Piksiju priča Dejo (Dejan Savićević).
– O Piksiju je teško pričati. Ne znate sa koje strane da krenete. Sve ovo je zaslužio, mada je knjiga mogla da bude i deblja. Biće vremena da se i to popravi. Fudbalski putevi su nam se ukrstili u Zvezdi, a Šekularac je bio vidovit da nas stavi za cimere. Jedino mi je ostala žal što Piksi nije ostao godinu duže u Ljutice Bogdana da zajedno osvojimo Kup evropskih šampiona. Igrao je protiv nas u finalu, ali je sreća što ga trener Olimpika nije ubacio u igru ranije, kazao je Savićević.
One Comment