Kobra sa Vardara, Darko Pančev bio je gost emisije Moja priča, banjalučke Elta televizije. Proslavljeni golgeter pričao je o najznačajnijim momentima svoje karijere.
Pančev je karijeru započeo 1982. godine u skopskom Vardaru. Šest godina kasnije prešao je u Crvenu zvezdu.
– Ja sam već 1984. godine bio blizu Zvezde, to mnogi ne znaju. Bio sam prvi strelac Vardara bez profi ugovora. Bio sam mlad. Po zakonu koji je važio tada, kad napuniš 18 godina možeš potpisati profesionalni ugovor. Ja sam imao stipendijski ugovor. Džaja je tada htio da dovede mene i Pepija Georgijevskog, ali mislim da sam uradio pravu stvar što sam ostao u Vardaru. Zbog čega? Bio sam mlad i jako se teško bilo adaptirati na starije ekipe, koje su duže na okupu. Ostao sam u Vardaru, sazreo, dao dosta golova, bio prvi strelac lige, igrao Evropu, rekao je Pančev i dodao:
– Pričao sam ja sa svim klubovima iz “velike četvrorke”. Hajduk je nudio najbolje uslove. Međutim, poslije Vardara najdraži klub mi je bila Zvezda. Moj pokojni ćale, brat, svi smo bili zvezdaši. Mene je Pižonova generacija “zarazila” Zvezdom. Napamet sam znao ekipu koja je došla do finala Kupa UEFA. To je bilo ključno gdje ću preći. Pregovarao sam sa svim tim klubovima “velike četvorke” iz poštovanja prema, ali presudila je ljubav prema Zvezdi.
Posebno je zanimljiv način kako su u Zvezdi čuvali mladog golgetera, da ga neko “ne ukrade”.
– Voja Kis je dobio veliki čir od mene. On me je taksijem sa jednim prijateljem “šetao” po Hrvatskoj, Sloveniji i gdje sve ne, samo da bi me sačuvao od ostalih klubova. Doveli su me naveče na potpis ugovora. Imao je tri stresna dana sa mnom i poslije mi se žalio: “Jao Darko zbog tebe mi je izašao čir pozadi”, uz osmijeh priča legendarna “devetka”.
Najljepši period u karijeri proveo je u Crvenoj zvezdi.
– Čuvena Cveletova rečenica (Vladimir Cvetković op.a) da ćemo svi otići u velike klubove i da nećemo nigdje naći klub koji je organizovan kao Zvezda je bila tačna. Naše je u Zvezdi bilo samo da se fokusiramo na teren, svi ostali su tu bili za nas, Voja Kis, Miša Marinković, sekretarica Silva…
Godine 1991. Darko Pančev je bio strijelac odlučujućeg jedanaesterca u finalu Kupa evropskih šampiona, čime je Crvena zvezda osvojila titulu najboljeg kluba na starom kontinentu.
– Smanji se i stadion, a ne gol. Prije mog penala Mihajlović daje gol za 4:2. Sad ja molim Boga da Olimpikov igrač promaši da ne moram ja da odlučujem. Međutim, on ga da. Ja sad kažem: “Ajde Darko, skoncentriši se i mirno”. Veliki teret je bio. Gledao sam golmana. Uvijek sam ga gledao. Meni je Ljukovčan zbog toga dva penala odbranio zbog toga. Olmeta se nije do posljednjeg trenutka mrdao i kada se malo pomjerio žustrije lijevo, samo sam “skrenuo” nogu desno. Vidi ona izgleda da je blizu njega, ali ne može on više da se vrati. Golman kad padne na jednu stranu ne može se vratiti. Dobro je ispalo. Poslije neviđena radost, tek se sada vidi koliko je to veliki uspjeh bio, kaže Pančev.
Na putu do tog pehara posebno se pamti dvomeč u polufinalu protiv Bajerna i Aumanov kiks, nakon kojeg se “nebo otvorilo”.
– Jesam ja došao njemu i on me je pogledao prije nego što je skrenuo loptu u gol. Možda ga je to malo poremetilo kada je video da približavam i stvarno je napravio veliku grešku, kao prije neku godinu bivši golman Liverpula, Karijus. To nam se negdje sve vratilo. Nije to palo sa neba. Dobili smo Bajern u Minhenu. Sreća u fudbalu se mora zaslužiti, kategoričan je Pančev.
O “golgeterskom njuhu”.
– To je teško objasniti. Određene stvari u fudbalu se ne uče. S tim se rađaš. To imaš. Ima jedan gol iz 1991. godine prije finala, igrali smo u Zagrebu protiv Dinama. Vodili smo 2:0, a ja sam dao oba gola. E, taj drugi gol najbolje sve objašnjava to što imaš kao špic. Ja mog čuvara trzam dva puta, pa ga ponovo vratim, on se već umorio i ja tad krećem i na Marovićev centaršut dajem gol. To špic mora da ima, otkriva tajnu uspjeha Pančev.
O današnjem fudbalu i VAR-u.
– Ja bi danas davao puno više golova, ne zbog VAR-a, već zbog načina na koji ekipe igraju odbranu. Danas se ne igra striktna markacija. Znašš koliko je lakše kad nemaš striktnog čuvara, koji ide u WC s tobom, kada nemaš za sobom jednog Najdovskog, Milaniča, Arslanovića, Bilića…To je mnogo teže. Ti treba da se oslobodiš direktnog čuvara, pa posljednjeg igrača odbrane. Danas bi ja na svakoj utakmici po pet puta izlasio sam na golmana…Imao sam taj osjećaj da pravovremeno izađem.
Nakon Crvene zvezde Pančev je 1992. godine prešao u Inter. Međutim, ta epizoda nije bila pretjerano uspješna, odigrao je tek 12 utakmica i postigao jedan jedini pogodak. U januaru 1994. otišao je na pozajmicu u Lajpcig, gdje je odigrao 10 utakmica i postigao dva gola. Nakon toga se ponovo vratio u Inter na godinu dana, odakle prelazi u Fortunu Düsseldorf. Karijeru je završio 1997. u švajcarskom Sionu.
Trenutno, Darko Pančev živi u Skoplju, a kompletan intervju možete pogledati u videu na linku ispod.
One Comment