Košarkašica iz Drvara živi američki san

Kada iz malog Drvara, preko banjalučkog Mladog Krajišnika za samo pet godina baveći se košarkom stignete do Harding univerziteta znači da ste napravili ogroman uspjeh i da ste vrlo talentovani za ono čime se bavite, a uz to naravno i učenik za primjer.

Upravo to je put Marije Runić, djevojke koja je oduševljena početkom novog životnog poglavlja hiljadama kilometara udaljenog od kuće. Na početku razgovora za “Glas Srpske” priznaje da u Arkanzasu živi američki san i da joj sve izgleda prilično nestvarno.

– Očekivala da ću biti malo tužna, jer sam praktično sama zakoračila u novi svijet, ali od prve sekunde kada sam došla ovdje osjećam kao da sanjam. Već prvog dana upoznala sam trenera, naravno i ranije smo kontaktirali putem interneta. Oduševljena sam kako su me prihvatili, djevojke su sjajne, kao da sam sa njima nekoliko godina. Pogodilo se da su u isto vrijeme angažovali djevojku iz Hrvatske Patriciju Perić sa kojom dijelim sobu, pa su i sa te strane prvi dani mnogo lakši. Ne bih mnogo da hvalim da ne ureknem, ali mogu reći da živim san – počela je priču Runićeva.

I zaista, njen put izgleda nestvarno. Loptu je u ruke malo ozbiljnije uzela prije malo više od četiri godine kada je privodila kraju osnovnu školu. Kako u Drvaru praktično ne postoje uslovi za bavljenje ženskom košarkom, odlučila je da upiše banjalučku gimnaziju i ode na trening „malenih“. I ubrzo je postalo jasno da ima ono nešto. Napredovala je nevjerovatnom brzinom, počela da igra u kadetskoj, juniorskoj, pa seniorskoj ekipi, ali nije mogla da pretpostavi da će je košarkaški put odvesti baš tako daleko.

– Pokušavala sam da što prije savladam osnovne košarkaške lekcije i dobro mi je išlo. Već poslije dvije godine, bukvalno, što se kaže s neba je došao poziv iz mog sadašnjeg koledž tima, ali sam im se zahvalila jer sam osjećala da ni psihički ni fizički nisam spremna za takav korak. Ipak, nastavili su da me prate, zvali još jednom prije ovog ljeta, ali sam ponovo im se ponovo zahvalila. Ipak, nastavili su da prate moje nastupe, gledali završnicu juniorskog prvenstva koje smo osvojile i ponovo me kontaktirali. Ispostavilo se da je bila treća sreća. Razgovarala sam sa roditeljima i odlučila da prihvatim. Rješavanje papirologije je potrajalo, upisala sam arhitekturu i dizajn i to je nešto što mi se jako svidjelo. Imam bukvalno svaki minut isplaniran, ali i fantastične uslove, tako da je sada sve na meni – naglasila je Runićeva.

NJena košarkaška ekipa takmiči se u drugoj diviziji NCAA lige, a prošle sezone igrala je na fajnal-foru. Trener ekipe Tim Kirbi je vrlo iskusan i predstojeća sezona biće mu 16. na klupi „bizonki“, kako im je nadimak.

– Ima nas čak 18 u prvom timu, a osim Patricije i mene, sve ostale djevpjke su Amerikanke. Odradili smo desetak treninga i ono što je jasno jeste da se dosta više oslanjaju na fizikalije, te da igraju mnogo brže, ne libeći se da napade završavaju u ranoj fazi. Mislim da će mi takva igra odgovarati jer sam neko ko daje sve od sebe u odbrani, a uz to volim da razigravam saigračice, što mi na kraju krajeva u opisu posla jer igram na pozicijama „jedan“ i „dva“ – istakla je Runićeva.

Osim zahvalnosti svima koji su joj pomogli na njenom putu, naročito Mladom Krajišniku, poslala je i jednu vrlo lijepu poruku svima koji se bave sportom.

– Ja sam pravi primjer da nikada ne znate ko vas gleda i šta vidi u vama. Uživala sam u košarci više nego što sam nastojala d ami to postane profesija, ali eto, neko je primjetio da imam potencijal i dobila sam ogromnu priliku. Nikada ne znate šta vas čeka iza vrata, šta nosi sutra. Zato ne treba gubiti nadu, već čekati priliku, zgrabiti je i iskoristiti na najbolji mogući način – zrelo je zaključila mlada košarkašica.

Koledž sezona počinje za dva mjeseca, tako da će imati dosta vremena da se prilagodi.

– Sve nam je na dohvat ruke, dvorana je u kampusu i uvijek je otvorena za nas. Ukoliko želimo možemo da uđemo u ponoć i treniramo. Tu su i teretana, bazen… Imam i dosta obaveza na fakultetu, tako da vrijeme brzo leti, a ja ću se potruditi da na oba kolosijeka budem podjednako uspješna – rekla je Runićeva.