“Rastali smo se na najbolji mogući način. Odradio sam ugovor, klub me je ispoštovao. Imam samo reči hvale za Srbiju, Beograd i naravno Partizan. Neverovatna sezona, neverovatan tim… za pamćenje”, priča Dalas Mur za Mozzart Sport.
U modernoj košarci, igrači se menjaju iz mjeseca u mjesec, klubovi vrlo brzo postaju samo stavka na ogromnim biografijama američkih košarkaša koji se otisnu van granica Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, neki gradovi ostaju urezani u sjećanje, a neki timovi postanu dio porodičnih anegdota. Takav je slučaj u porodici Dalasa Mura. Amerikanac kome je istekao ugovor sa Partizanom i koji će po svemu sudeći u karijeri imati samo jednu sezonu u crno-belom dresu ističe da je prošla sezona ostavila poseban utisak na njega. Odazvao se sjajni šuter na poziv Mozzart Sporta kako bi rezimirao sezonu koju je odigrao u Srbiji i objasnio kako se osećao u klubu iz Humske, međutim njegov sin je odradio veći deo posla: “Oooo Partizanee”, čulo se na telefonskoj liniji tek što smo započeli razgovor sa Murom.
– A-ha-ha, mislim da ne moram da odgovaram kako je bilo meni i mojoj porodici kada sam bio u Partizanu. Djeca su se toliko saživjela sa klubom da je to nešto nevjerovatno. Posebno sin, vjerujte, svaki dan pjevuši ili pominje Partizan – počinje raspoloženi Mur razgovor poslije poznatog američkog praznika – dan nezavisnosti.
Poslije 10 mjeseci u Srbiji, Mur sada ima jedan cilj – odmor sa porodicom.
– Koristim maksimalno slobodno vrijeme koje imam u Sjedinjenim Američkim Državama. Svaki dan izlazimo porodično, imamo razne aktivnosti, teško je da svi odemo na cjelodnevni izlet kada traje sezone, tačnije nemoguće je, zato sada sve nadoknađujemo. Uskoro krećemo sa treninzima, spremam se za novo poglavlje u karijeri.
U profesionalne vode uletio je preko italijanskog Palekanestra, igrao je potom u Izraelu, Francuskoj, a prije Partizana rešetao je koševe u Kini. Slijede novi izazovi…
– U ovom momentu zaista se ne znam šta me čeka. Možda je Kina najrealnija opcija, postoje neke ponude, ali moram da sačekam i vidim sve sa porodicom, agentom. Želim da odem u pravu sredinu. Nekoliko stvari treba da se poklopi. Nisam isključio ni povratak u Evropu.
Partizan je zvanično završena priča.
– Rastali smo se na najbolji mogući način. Odradio sam ugovor, klub me je ispoštovao. Imam samo riječi hvale za Srbiju, Beograd i naravno Partizan. Njeverovatna sezona, njeverovatan tim… za pamćenje.
Sezonu iza sebe karakteriše kao najluđu koju je doživio u dosadašnjoj karijeri. Žal ostaje zbog neosvojenih trofeja, ali isksutva ostaju za cijeli život.
– Prošlo je više od mjesec dana od ludih mečeva sa Zvezdom. Svi utisci su se slegli… moram da priznam da su nekako pomiješani. Žao mi je što nismo osvojili trofeje, jer činjenica je da nismo ispunili zacrtane ciljeve, ali opet… nekako sam srećan, ponosan što sam bio dio ove ekipe. Ne bih da pričam klišee, ali stvarno smo izgledali kao porodica. Nije bilo klanova, svi smo se borili kao tim, nismo pobijedili, ali sam uvjeren da svi momci koji budu u timu naredne sezone igraće mnogo bolje.”
Ide Dalas i korak dalje…
– Zapravo uvjeren sam da će Partizan sve osvojiti naredne sezone. Vjerujte mi na riječ, tim je vrlo talentovan, vrlo malo fali da se pređe ta granica i da talentovani tim postane šampionski. Vidjećete, još jedne pripreme sa trenerom Obradovićem i to je to, sve će leći na svoje.
Tema se sama prebacila na Željka Obradovića. Za navijače crno-belih, trener je bio prva zvijezda tima, čovek u koga su sve oči bile uprte.
– Priča se o tom njegovom intenzitetu, i to je činjenica. Vrlo je zahtjevan, ali za mene je pokazao zašto ga svi smatraju najboljim trenerom ikada. Pokazao je to na svakom treningu i na svakoj utakmici. Nisam do sada vidio da neko toliko obraća pažnju na svaki detalj. Sa svakim je razgovarao, od svakoga je zahtijevao da ispuni svoju ulogu, tim je napredovao iz dana u dan, biće samo još bolji naredne sezone.
Imala je crno-bela ekipa nekoliko blistavih izdanja, ali i razočaravajućih poraza. Na kraju čitava sezona je stala u pet ludih mečeva u finalu ABA lige protiv Crvene zvezde.
– Kada sam dolazio gledao sam klipove, slušao priče o rivalitetu sa Zvezdom, ali ništa ne može da vas pripremi za ono što se zaista događa na terenu i oko njega. NIkada ništa slično nisam doživio, nekada je izgledalo kao rat, ali opet to je nešto što bih svakom košarkašu preporučio da proživi u svojoj košarkaškoj karijeri. Takva rivalstva… nema ih puno u svijetu sporta.
Bila je to serija za crno-bele puna uspona i padova. Od ponora do potune dominacije u četvrtom meču, ali na kraju, Zvezda je ta koja je došla do titule u majstorici.
– Teško smo podnijeli taj poraz od Zvezde. Dali smo sve od sebe. Gubili smo 2:0 i onda smo pobijedili naredne dvije utakmice, igrali smo fantastično. Vjerovali smo da možemo da osvojimo titulu, a onda taj peti duel… ne znam šta da kažem.
Ostaće obilježeno da je susret prekinut i tribine ispražnjene zbog velikih incidenata koji su tada kulminirali, a viđeni su na svakoj utakmici finalne serije.
– U dvorani smo bili više od pet sati. Potpuna ludnica. Žao mi je samo što su se dešavale neke stvari koje nemaju veze sa košarkom, ipak nije lako kada se meč prekine, sve to nema veze sa sportom. Na kraju smo izgubili i to je to. Sport, košarka… život ide dalje. Igrali smo mnogo puta protiv Zvezde prošle sezone, dobar su tim, poštujem ih kao protivnike i čestitam im. Vjerujem da će Partizan nastaviti da raste i da će biti bolji u narednim okršajima.
Pored okršaja sa Zvezdom, Mur ističe da će još jednu utakmicu pamtiti do kraja života.
– Huventud u Beogradu. To je bio meč kada sam shvatio gdje sam došao i koliko ljudi ovdje vole košarku, koliko vole Partizan. Kada je Kevin pogodio one šuteve za pobjedu, onakva eksplozija oduševljenja je bila nestvarna, onda i naši skokovi u publike, ma ne znam šta da kažem… ludilo.
Kada se sve sagleda porodica Mur je stvorila dom u Beogradu.
– Nigde do sada nam nije bilo kao u Partizanu. Djeca su išla u školu u Beograd, sin je čak počeo da izgovara neke srpske riječi, evo sada nam je dom u Americi izlijepljen majicama i šalovima Partizana. Možda više nisam igrač Partizana, ali kada sam odlazio iz kluba i kada sam pričao sa trenerom i ljudima iz kluba, rekao sam im da ću da se vratim, barem da kao navijač sa porodicom gledam neki meč – završava Mur.
